U Rijeci je u 86. godini života preminuo sveučilišni profesor i zaslužni plivački trener Ivo Rendić-Miočević. Za svoje djelovanje u sportu dobitnik je brojnih priznanja a među njima posebno se ističe Nagrada za životno djelo Zajednice sportova Primorsko-goranske županije 2011.
Rođen je u Gradu Korčuli, 13. svibnja 1935. Završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu. Godine 1959. diplomirao je na Arheološkom odsjeku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a 1964. na Povijesnom odsjeku. Potom je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani 1987. stekao zvanje doktora pedagogijskih znanosti na području metodike nastave povijesti. Od 1960. do 1986. radio je u osnovnim i srednjim školama u Zadru, Splitu i Rijeci. Od 1986. bio je docent na Odsjeku povijesti pri Filozofskom fakultetu u Zadru. Kao izvanredni profesor u miru na istom fakultetu vodio je poslijediplomski znanstveni studij ”Metodike nastave povijesti”, za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti. Osim niza objavljenih stručnih i znanstvenih radova, napisao je više metodičkih priručnika i knjiga.
Plivanjem se počeo baviti kao gimnazijalac u Mornaru iz Splita. Već je kao maturant postao je instruktor plivanja u tom klubu. Tada je započeo raditi s mladim plivačima koji su poslije postali državni prvaci i rekorderi. Po završenom studiju zaposlio se u Zadru i djelovao kao trener u Jedinstvu od 1960. do 1965. Počeo je pripremati plivače Jedinstva, koji su tada i bez zimskog bazena postizali dobre rezultate. Omasovljenje plivačkog sporta u Zadru omogućilo mu je da otkrije mnoge mlade talente. Uspješno je 1962. završio tečaj za trenera plivanja, što je tada bila najviša kvalifikacija u Hrvatskoj. Povratkom u Split radio je od 1965. kao profesionalni vojni instruktor plivanja. Svakog ljeta je organizirao masovne tečajeve plivanja za djecu i vojnike i povećavao Plivačku sekciju Mornara. Jedan je od plivačkih trenera Mornara pod čijim je vodstvom osvojeno ekipno Prvenstvo Jugoslavije 1966. i 1967. u Splitu. Pripremao je Z. Gašparac koja je prešla u Mornar iz Jedinstva i postala osmerostruka prvakinja države na 100 i 200 m leđnim stilom te nastupila u finalu Olimpijskih igara 1968. u Ciudad de Méxicu. Godine 1970. prešao je kao profesio. plivački trener u Primorje iz Rijeke. Njegova je najveća zasluga što je u Rijeci za učenike drugog razreda organizirao obvezno učenje plivanja na zimskom bazenu Školjić. Škola plivanja koju je vodio s instruktorima nastavila je s radom i na bazenu Kantrida izgrađenom 1972. i iz te škole potekli su mnogi iznimno kvalitetni plivači i vaterpolisti te državni reprezentativci. Školu plivanja godišnje je polazilo više od tisuću djece. Paralelno je ljeti od 1980. do 1990. trenirao plivače CPK-a Crikvenica i organizirao za djecu masovne tečajeve te pripremio klub za kvalitetniji rad. Bio je i kondicijski trener vaterpolista Primorja. Na temelju stečenih znanja i proučavanja svjetske literature i studijskih putovanja (DDR, SSSR), objavio je 1981. u Zagrebu knjigu ”Priručnik modernog plivanja” (I, II). Knjiga je bila važna zbog metodičke obrade učenja plivanja, a u njoj su bila sabrana znanja o treningu kvalitetnih plivača. Nakon gotovo pedeset godina staža kao plivački trener prestao je raditi 2000. godine. Dao je veliki doprinos plivačkom sportu.
